Grand Tasting – minimalistički pristup s maksimalnom brigom za svaki detalj

Događanje: Vinart Grand Tasting

Datum: 25. i 26.02.2017.

Mjesto: Lauba

Organizator: Vinart

Publika: vinski znalci, profesionalci, predstavnici medija i građanstvo

Promenadno kušanje 100 odabranih vinarija s hratskog tržišta u Laubi. Već načinom na koji je najavljivan Grand Tasting dao je naslutiti da se radi o vinskoj manifestaciji na kojoj neće biti suvišnih izlagača, a ni publike (ako takvi izlagači i takva publika uopće postoje!). Dojam pročišćenosti dodatno mu daje asketski interijer Laube lišen suvišnih detalja koji bi interferirali u izložbeni prostor, a kad bih otišla i korak dalje, mogla bih reći da me naziv “Lauba” neodoljivo asocira na “laboratorij”. Međutim, da ne ostane baš sve na riječima dat ću vam i neke konkretne i opipljive razloge zašto bih za Grand Tasting rekla da je pročišćena, prozračna i minimalistička vinska izložba s maksimalnom brigom za svaki detalj, baš kao što to treba biti u laboratoriju.

Ove odlike već su se dale naslutiti i na prvom izdanju Grand Tastinga, u isto vrijeme prošle godine, a  ove su godine još jasnije gurnute u prvi plan i tako pokazale smjeru u kojem će organizator razvijati svoj projekt. I vizualni identitet bio je ove godine jasniji i rezolutniji s dominatnom crvenom i bijelom kombinacijom boja s ponešto crne. Izlagački bijeli stolovi bili su s bočnih strana odjeveni u crvene tkanine s otisnutim logo “Vinart Grand Tasting”. Naziv svakog izlagača bio je napisan crnim slovima na drvenim bijelim kutijama koje su ujedno služile i kao stalci za vina. Ovako uredna i ujednačeno dotjerana izlagačka mjesta bila su rasterski složena po prostoru Laube što je posjetiteljima osiguralo dodatnu preglednost i jednostavnije snalaženje među vinima.

Čini se da je ovu metikuloznost organizator uspio prenijeti i na publiku koja je bila školski uzornog ponašanja i kojoj je, čini se, puno više od dobre zabave bilo stalo da nauči i kuša nešto novo, a prilike za to je svakako bilo. Ozbiljnost koncepta zaokružena je i pop-up vinotekom gdje su se mogla kupiti sva vina koja su bila izložena, pa i ona najrjeđa (nisam provjeravala, nego citiram organizatora!).

Nema sumnje da je u hiperprodukciji vinskih događanja Grand Tasting ponudio nešto novo, drugačije, prozračnije, pa rekla bih čak i prestižnije. Bojim se samo da su neki izlagači taj prestiž shvatili na krivi način. Naime, za kraj promenade došla sam do štanda vinarije Miloš i zamolila da kušam njihovo poluslatko vino od plavca malog koje mi je ostalo u ugodnom sjećanju pa sam htjela ponoviti doživljaj. Rekavši što bih htjela kušati na štandu mi je rečeno da toga nema. Međutim, ne malo sam se iznenadila kad sam vidila da je to vino meni zatvoreno stajalo pred nosom pa sam pokazala prstom da je upravo to vino koje sam tražila. Rečeno mi je da ga sad ipak ne bi otvarali. Bilo je 16 sati popodne dakle, još tri sata do zatvaranja festivala. Možda i nije problem što nisu htjeli otvoriti vino, ali način na koji su mi to rekli poručio mi je da nisam ja taj vinski autoritet zbog kojeg bi ga otvarali. Ukratko rečeno, ako vino nije za kušanje, onda mislim da ga je bolje ne izlagati jer sve ostalo se može shvatiti da je ono tu zbog nekog drugog.

Iako mi je umjesto slatkog za kraj ostao pomalo gorkasti okus u ustima, ovaj izvještaj završit ćemo u drugačijem tonu jer sam na Grand Tastingu uistinu uživala u mnogo mnogo posebnih trenutaka, što zbog vina, što zbog dragih ljudi.

U nastavku donosim pregled onoga što sam zabilježila u razgovoru na svakom štandu, pa idemo redom:

Važno je dobro startati, zato na početku najprije pozdravljam Darkeca za zagrijavanje moždanih vijuga, a onda nešto i za podmazati nepce. Ovaj Bibich brut od debita apsolutno je stvoren za to. Uvijek pitam Darka šta su to radili da su dobili takvo vino.

Misal Peršurić Blanc de blancs 2010 – sa osvojenih 87 bodova proglašen je najboljim pjenušavim vinom iz Hrvatske na nedavno održanom 1. Salonu pjenušavih vina u Zagrebu. Rađen je od chardonnay-a koji je imao maceraciju svega 12 sati. Šestogodišnje odležavanje na kvascu daje mu okus croissant-a i oraha, a mnogi se slažu da najviše podsjeća na francuske šampanjce.

Ivančić Griffin Zero 2012 – 100% chardonnay, baza je dugo pripremana na kvascima da dobije maslačnost i punoću tako da bi i nakon druge fermentacije koja oduzme dosta aromatike još uvijek ostalo dovoljno punoće i sortnosti.

Jo Ahearne Rosina 2015 – vino je dobilo ime po njezinoj majci, a zanimljivost je da je buteljirano baš na majčin rođendan kada bi ona bila napunila 95 godina. Jo kaže da je oduvijek željela ovakav rosé, ali nije mogla znati da će biti od drnekuša. Meni je osobito bila zgodna priča kad je mještane na Hvaru, tražeći grožđe za svoj rosé, pitala imali na otoku neka druga crvena sorta, a da nije plavac mali. Oni su joj rekli da ima, ali da ta sorta –  drnekuša – daje premalo kiseline, premalo alkohola i premalo boje. Ona je pak odmah pomislila da je to savršeno za rosé i nedvojeći rekla: Just take me to the bloody vineyard! / Odvedite me do prokletog vinograda! Ja sam joj na to ispričala da njezin rosé toliko volim da svoju jednogodišnju kćerku od milja zovem My Little Drnekuša / Drnekušo mala.

Veralda Malvazija 2016 šarmantna je koliko i vinar. Sam je priznao da su je vodili na fitness i zumbu, a ja sam se nadovezala da su joj sve obline na mjestu. Na stranu vinar i na stranu šala, od ove malvazije nisam se dala.

Krajančić Pošip Intrada 2016 dolazi s vinograda starijih od 15 godina. Maceracija je trajala 2-8 sati. Koristila se kombinacija divljih autohtonih kvasaca iz pošipa i suhih komercijalnih kvasaca. Intrada u narječju znači prinos od nekog truda. U kolekciji vina imaju i Operu pa poručuju da nakon Intrade svakako treba završiti na Operi.

Hidden Wines na ovom štandu dočekali su me Tino Pattiera i Ivan Salopek, a već po imenu jasno je da više vole vinske “stranputice” nego “glavnu cestu”. Iako znaju da hrvatska publika više voli hodati utabanim stazama ne potcjenjuju je. Na hrvatsko tržište donose skrivene dragulje u svijetu vina koji daju odličnu vrijednost za novac. O jednom takvom pričao mi je Ivan Salopek. Herbert Polz, kaže, mladi je vinar i enolog koji dolazi iz obitelji koja je oduvijek imala dobre položaje, ali u obitelji nije bilo nikoga tko bi se tome ozbiljno posvetio. Ivan ga je našao slučajno na jednom sajmu u Beču tako što je posjetio štandove svih vinara iz Wachaua koji su zbog lakše usporedbe svi došli s vinima berbe 2015. Kad je usporedio njegova vina s vinima austrijskih velikana ustanovio je da vina ovog mladog vinara u ničemu ne zaostaju za njima, osim što su cjenovno puno povoljnija.

Foto Facebook

Palčić Malvazija – ovu malvaziju kušala sam na preporuku Vinopije. Po herbalnim notama među kojima bih izdvojila kadulju razlikuje se od klasične malvazije, a vinar kaže da je puno tajni iza toga, a neke od njih su datum berbe, nasadi stari preko 50 godina, blizina mora itd.

Matalj Kremen Kamen Cabernet Sauvignon 2013 ime je dobio po centralnom dijelu vinograda Kremen iz kojeg dolaze punija, kompleksnija i ekstraktivnija vina. Caberneti s ovog položaja nešto duže leže u barrique-u od ostalih, a mene je ugodno iznenadio sa svojim aromama eukaliptusa. Kušala sam ga po preporuci svoje drage prijateljice Dejane Jelić čije društvo mi je iznimno godilo i bez koje mnoge od ovih fotografija ne bi nastale.

Baron Philippe de Rothschild – iako poznati kao francuska kuća, njihov prodajni manager za Hrvatsku, Danijel Šarušić, otkrio mi je da svoje nasade imaju  i u dolini Maipo u Čileu odakle dolaze ovi Cabernet sauvignon i Syrah koji su novost na hrvatskom tržištu. Možda sam malo sklonija bila potonjem.

Dita Senjković 2016 – “Dita” na bračkom dijalektu znači nematerijalna vrijednost koja se prenosi s koljena na koljeno. Vino je premijerno predstavljeno na Grand Tastingu. Dita se radi samo u najboljim godinama, tako da je zadnji put rađena 2012. Minimalno se 5 godina čuva u podrumu, od toga 2-3 godine u drvu i još 2-3 godine u bocama. Inače, Dita je kupaža cabernet sauvignona (40), syraha (40) i plavca malog (20).

Pravi šlag na kraju bio je ovaj vinski duet: Magdalena Senjković i Darko Skradinjanac.

Na kraju, čestitam Saši Špirancu na organizaciji uz napomenu da iza svakog uspješnog muškarca stoje barem tri uspješne žene (niže na slici).

Foto Facebook

Posted in Događanja, Vinska događanja and tagged , , , , .

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.