Giorgio Clai: “Dobrodošli na 20 metare od raja!”

Prošlog utorka svojim dolaskom u metropolu počastio nas jo još jedan veliki vinar, Giorgio Clai, i u sklopu serije događanja tzv. Vinarenje u Cheese baru predstavio svojih 5 etiketa. Nekada vlasnik popularne “osterie” (gostionice) u Trstu, prije 15-ak godina vratio se u Istru i nedaleko od Buja napravio svoj mali vinski svijet, a goste koji mu dolaze u posjet pozdravlja riječima: “Dobrodošli na 20 metara od raja!”

Tko imalo prati vinsku scenu zna što Giorgio Clai znači za razvoj prirodnog vinarstva u Hrvatskoj. Činjenica da je jedan od njegovih pionira nedvojbeno mu daje za pravo da definira što je to  prirodno vino:

Prirodno vino je ono koje ti se sviđa i koje možeš popiti 2 ili 3 boce, a onda se sutra najnormalnije ustati i otići na posao. Prirodno vino je živi organizam i tako se prema njemu treba odnositi. Previše vrućine će ga ubiti, kemije će ga otrovati.

Giorgio je poznat po tome što ni u njegovom vinogradu niti u podrumu nema mjesta nikakvim umjetnim dodacima. Za kvalitetno vino ključni su procesi u prirodi, prava količina sunca i kiše i trenutak berbe. “Čemu pisati godinu berbe na vinu, ako se kasnije nedostatci zbog vremenskih prilika nastoje zamaskirati” kaže on. Vinar koji je dorastao zadatku, smatra Clai, nema loših godina. Zapravo, loše su samo za vinare jer ih udare po džepu, ali za potrošače nema loših godina, one su samo različite.

A različita su i vina Giorgia Claija. U mnogočemu odražavaju temperament svog tvorca: karakterna, svojeglava, emotivna i nadasve iskrena. “Donio sam vam zemlju u boci…donio sam vam Giorgia”, iskrenim i jednostavnim riječnikom taknuo je naša srca, a da to nisu samo riječi nego i djela pokazala su vina.

Prvi u čaši  je pjenušac brut iz 2014., koji uz chardonnay i malvaziju ima i još jednu staru istarsku sortu tzv. negratenera za koju Clai kaže da nema još pravo ime na hrvatskom jeziku. Ne može sakriti zadovoljstvo dok mi govori kako je baš ovaj pjenušac jedan poznati restoran u Udinama s dvije Michelinove zvijezdice sljubio s jednim jelom kuće i uvrstio ga na menu. Svi znaju koliko se teško probit u prvu ligu talijanskih restorana, ali Claija konkurencija odveć ne brine: “Moje vino nije za svih, drugačije je, ali tko ga hoće pit, pit će ga bez obzira na konkurenciju.”

Iz 2014, godine koja je kažu bila teška, donio nam je još jedno izvrsno vino – Ottocento bijeli – kupažu istarske malvazije, sauvignona bijelog i pinota sivog. Te godine nisu radili Malvaziju Sv. Jakov, ali radili su je iduće, a o kakvoj je bombi riječ uvjerili smo se svi u Cheese baru. I sad dok ovo pišem, njezini opojni mirisi prolaze mi između slova. “Ako vrijeme potvrdi ono što ja mislim, a to je nekih 5-6 godina”, kaže Clai, “Malvazija Sv. Jakov 2015. će biti moja najbolja malvazija do sada.”

Uslijedila su još dva vina: Ottocento crni 2014. kupaža refoška, cabernet sauvignona i merlota i Tasel muškat bijeli 2015. Teško je bilo objektivno suditi o ova dva vina u vrtlogu emocija kojima su nas preplavila prva tri, ali vino i nije da se o njemu sudi nego uživa. Užitak s Claijem je svakako bio višetruk jer tog utorka u Cheese bar nije donio samo vino, nego i cijeli svoj mali svijet u Istri, njegovo sunce, njegove zvijezde, njegovu zemlju, emocije i kiše…donio je sve ono što se nalazi, kako sam kaže, “na 20 metara od raja”.

Foto: Julijo Frangen

 

 

 

 

Posted in Degustacija vina, Događanja, Hrvatska vina, Vinska događanja and tagged , , , , , , , .

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.