‘Bilo jednom’ u Esplanadi na četvrtom En Primeuru

Datum: 9. veljače, 2015. godine od 13.00 do 18.00 sati

Mjesto: Esplanade Zagreb Hotel

Adresa: Mihanovićeva 1, 10000 Zagreb, Hrvatska

Događanje: En Primeur Malvazije, Graševine i Pošipa

IMG_4310

Bezvremenski šarm satova u lobiju Esplanade

 

Iako se izraz ‘bilo jednom davno’ ili ‘nekoć davno’ najčešće povezuje s događanjima i pričama iz nekih davnih i dalekih vremena, ovdje se radi o jednom posve nedavnom događaju. Naime, 9. veljače 2015. godine u zagrebačkoj Esplanadi održao se četvrti po redu En Primeur malvazije, graševine i pošipa, koje se ujedno  smatraju i najvažnijim i najpoznatijim bijelim sortama u regijama iz kojih dolaze:

  • Istarska malvazija u Istri
  • Graševina u Slavoniji i Podunavlju
  • Pošip u Dalmaciji

Vratit ću se na ‘bilo jednom davno’,  ali prije toga mali osvrt na službeni dio događanja.

Naime, prije nego se i započelo sa degustacijom zamišljenom kao obilazak vinara kroz neformalno druženje, hrvatski vinski znalci dali su kratak osvrt na 2014. godinu s obzirom na iznimno nepovoljne vremenske prilike s kojima su se borili vinari. Shodno tome najavili su što očekivati od berbe iz 2014.:

  • Istarska malvazija – više svježine, pitkija vina, pogodna za proizvodnju pjenušaca;
  • Graševina – blaža vina s manje alkohola, izraženije kiseline, PH vrijednost pokazuje potencijal za duže odležavanje pojedinih vina;
  • Pošip – dugovječnost zbog niže PH vrijednosti; laganija i pitka vina, što uostalom tržište trenutačno i traži.

Ukupno 75 vodećih hrvatskih vinara točilo je svoja vina u tri različite sale u kojima se odvijala degustacija. Kušanje 75 vina u jedno popodne bila bi za mene poprilično neizvediva zadaća stoga sam se opredijelila za nelinearno kušanje u smislu da se nisam držala redoslijeda pojavljivanja (izlagača). Kako nisam imala vremena razrađivati najefikasniju strategiju po kojoj bi postupala, odlučila sam prepustiti da vina dođu k meni. Iako se to dogodilo uz malu pomoć mojih prijatelja, vina su, uistinu, došla k meni jednom davno u Esplanadi.

IMG_4331

WTE with Marijan Arman, acclaimed wine maker from Istria

 

Znam da ‘jednom davno’ ovdje zvuči poprilično zbunjujuće, ali postoji objašnjenje. Kao prvo, nije li taj izraz u skladu s bajkovitim interijerom Esplanade? Kao drugo, ušavši u hotel i osvrnuvši se po lobiju pogled mi se zaustavio na satovima koji su pokazivali lokalno vrijeme u najvažnijim svjetskim metropolama.  U jednom trenutku prizor me podsjetio na neke od čuvenih scena iz vestern filmova sa satovima u gros planu. Okidač je povučen, a ja sam se odjednom našla uronjena u prekrasnu Morriconeovu temu iz filma „Bilo jednom davno na Divljem zapadu“. Nakon ovog flashback-a znala sam da je raspoloženje upravo savršeno za En Primeur.

Kao što sam ranije rekla, bilo je nemoguće kušati redom svih 75 vina stoga sam odlučila da mi se vina „dogode“. Među onima koja su mi se „dogodila“, ovdje ću navesti ona koja su mi, zbog ovog ili onog razloga, najbolje ostala u sjećanju:

  • Malvazija Templara Rossi 2014. – lagano i delikatno vino; tek rođeno i nejako stoga zahtijeva pažljivo rukovanje (osobito sa bocom!). U svakom slučaju, vrlo osvježavajuće vino za vruće dane.
  • Arman Malvazija 2014. – iako mlado, ovo vino kao da je naslijedilo zreli šarm i unutarnju snagu svog vlasnika. Kroz zamršene poslovne razgovore lakše se plovi s čašom ovog vina u ruci.
  • Kabola Malvazija 2014. – Kabola parabola…malo rime, ali mišljenja sam da je ovo vino jedno od onih koje mu se valja uvijek iznova vraćati.

IMG_4322IMG_4323

Vjerujem da je bilo puno više vina koja sam mogla kušati, ali Dionis ih nažalost nije stavio u moj vinski raspored. S druge pak strane, baš sam zaglavila na istarskoj malvaziji, a razlog je pomalo i banalan: spoj malvazije i bajkovitog uređenja Smaragdne dvorane naprosto je stvorio magiju trenutka koju bi pokvarila izlaskom iz dvorane.

IMG_4328IMG_4332

Na kraju sam ipak napravila iznimku. Naime,  jedan anđeo šapnuo mi je na uho da u susjednom salonu ima jedan roze (a što bi mi drugo i šapnuo whispering angel, nego roze!) koji je aspolutni must tasteRoze barrique Opolo 2013. vinarije Rak iz Šibenika. Pristala sam, pomalo nevoljko, ali već na prvom gutljaju bilo mi je jasno da se trud isplatio. Protkano profinjenošću, harmonijom i samozatajnošću, roze vinarije Rak bio je savršena uvertira za ono što uskoro slijedi, a to je festival ružičastih vina PINK DAY koji se 07. ožujka održava u Zagrebu.

Netko bi mogao reći da se sve dogodilo posve slučajno, ali znam da se Freud ne bi složio. Vrlo je vjerojatno da bi dobacio da ne vjeruje baš u slučajnosti, a, ruku na srce, nije se ni Morricone dogodio slučajno s obzirom da će nas taj veliki skladatelj filmske skladbe 11. travnja  počastiti svojim dolaskom u zagrebačku Arenu.

Zahvaljujući En Primeuru mislim da sam, iako podsvjesno, već sastavila listu vinskih favorita za tu posebnu priliku.

Posted in Nekategorizirano.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.